Anketa | | Sta vise volite? | Zima | | 19% | [ 4 ] | Leto | | 81% | [ 17 ] |
| Ukupno Glasova : 21 |
|
| | Pesme | |
| | Autor | Poruka |
---|
EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Pesme Pon Dec 24, 2007 6:37 pm | |
| Milan Rakić
Simonida
Iskopaše ti oči, lepa sliko! Večeri jedne na kamenoj ploči, Znajući da ga tad ne vidi niko, Arbanas ti je nožem izbo oči.
Ali dirnuti rukom nije hteo Ni otmeno ti lice, niti usta, Ni zlatnu krunu, ni kraljevski veo, Pod kojim leži kosa tvoja gusta.
I sad u crkvi, na kamenom stubu, U iskićenom mozaik-odelu, Dok mirno snosiš sudbu svoju grubu, Gledam te tužnu, svečanu, i belu;
I kao zvezde ugašene, koje Čoveku ipak šalju svetlost svoju, Te čovek vidi sjaj, oblik, i boju Dalekih zvezda što već ne postoje,
Tako na mene, sa mračnoga zida, Na počađaloj i starinskoj ploči, Sijaju sada, tužna Simonida, Tvoje već davno iskopane oči!
Poslednji izmenio dana Pon Dec 24, 2007 6:49 pm, izmenjeno ukupno 1 puta | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Pon Dec 24, 2007 6:40 pm | |
| Aleksa Šantić
Emina
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kad se šeće i plećima kreće... - Ni hodžin mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah selam. Al' moga mi dina, Ne šće ni da čuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti đule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina, No meni ne dođe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alčak, što za njome crko'!... | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Pon Dec 24, 2007 6:43 pm | |
| Jovan Jovanović Zmaj
Kaži mi, kaži
Kaži mi, kaži, Kako da te zovem; Kaži mi, kakvo Ime da ti dam, - Hoću li reći: "Diko", ili "snago", Ili ću "lane", Ili "moje blago"; Hoću li "dušo", Ili "moje drago" - Kaži mi, kakvo Ime da ti dam! Sve su to mila Imena i lepa Kojima Srbin Svome zlatu tepa; Al' ja bih proveo Čitav jedan vek, Tražeći lepše, Dičnije i slađe, Milije ime, Što još ne ču svet, Da njim nazovem Moj rumeni cvet. | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Pon Dec 24, 2007 6:48 pm | |
| Branko Miljković
Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje sebe objašnjava biljkama zbog neba razapetog između prstiju budim je zbog reči koje peku grlo volim je ušima treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
Zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom zbog anonimnih reči trgova budim je zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova budim je zbog ove naše planete koja će možda biti mina u raskrvavljenom nebu
Zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između dve bitke kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom moja ljubav puna drugih je deo zore budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema ta žena sa rukama deteta koju volim to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud uzalud je budim jer će se probuditi drugčija i nova uzalud je budim jer njena usta neće moći da je kažu
uzalud je budim ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku. Rade Šerbedžija - Uzalud je budim | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Uto Dec 25, 2007 9:19 pm | |
| Jovan Jovanović Zmaj
Podjem, klecam...
Pođem, klecam, idem, zastajavam, Šetalicu satu zadržavam, Jurim, bežim, ka' očajnik kleti, Zborim reči, reči bez pameti: "Ne, ne sme nam umreti!"
Vičem Bogu: Ona je još mlada! Vičem pravdi: Ona se još nada! Anđelima: Vi joj srca znate! Vičem zemlji: Ona nije za te! Ni otuda nema mi odjeka… Vičem sebi: Zar joj nemaš leka? Idem, stanem, ka' očajnik kleti, Opet zborim reči bez pameti: "Ne sme nam umreti!"
Idem, stanem, pa mi klone glava Nad kolevkom gde nam čedo spava. Čedo s' budi, pa me gleda nemo; Gledamo se, pa se zaplačemo; Pa i njemu, ka' očajnik kleti, Zborim reči, reči bez pameti: "Ne sme nam umreti!" | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Pet Jan 11, 2008 6:27 am | |
| Laza Kostić
Santa Maria della salute
Oprosti, majko sveta, oprosti, sto nasih gora pozalih bor, na kom se, ustuk svakoj zlosti, blazenoj tebi podize dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, sto ti zemaljski sagresi stvor: Kajan ti ljubim preciste skute, Santa Maria della Salute. Zar nije lepse nosit' lepotu, svodova tvojih postati stub, nego grejuci svetsku lepotu u pep'o spalit' srce i lub; tonut' o brodu, trunut' u plotu, djavolu jelu a vragu dub? Zar nije lepse vekovat' u te, Santa Maria della Salute? Oprosti, majko, mnogo sam strad'o, mnoge sam grehe pokaj'o ja; sve sto je srce snivalo mlado, sve je to jave slomio ma', za cim sam cezn'o, cemu se nad'o, sve je to davno pep'o i pra', na ugod zivu pakosti zute, Santa Maria della Salute. Trovala me je podmuklo, gnjilo, al' ipak necu nikoga klet'; stagod je muke na meni bilo, da nikog za to ne krivi svet: Jer, sto je dusi lomilo krilo, te joj u jeku dusilo let, sve je to s ove glave sa lude, Santa Maria della Salute! Tad moja vila preda me granu, lepse je ovaj ne vide vid; iz crnog mraka divna mi svanu, k'o pesma slavlja u zorin svit, svaku mi mahom zaleci ranu, al' tezoj rani nastade brid: Sta cu od milja, od muke ljute, Santa Maria della Salute? Ona me glednu. U dusu svesnu nikad jos takav ne sinu gled; tim bi, sto iz tog pogleda kresnu, svih vasiona stopila led, sve mi to nudi za cim god ceznu', jade pa slade, cemer pa med, svu svoju dusu, sve svoje zude, -svu vecnost za te, divni trenute!- Santa Maria della Salute. Zar meni jadnom sva ta divota? Zar meni blago toliko sve? Zar meni starom, na dnu zivota, ta zlatna vocka sto sad tek zre? Oh, slatka vocko, tantalskog roda, sto nisi meni sazrela pre? Oprosti meni gresne zalute, Santa Maria della Salute. Dve u meni pobise sile, mozak i srce, pamet i slast. Dugo su bojak strahovit bile, k'o besni oluj i stari hrast: Napokon sile sustase mile, vijugav mozak odrza vlast, razlog i zapon pameti hude, Santa Maria della Salute. Pamet me stegnu, ja srce stisnu', utekoh mudro od srece, lud, utekoh od nje - a ona svisnu. Pomrca sunce, vecita stud, gasnuse zvevde, raj u plac briznu, smak sveta nasta i strasni sud. - O, svetski slome, o strasni sude, Santa Maria della Salute! U srcu slomljen, zbunjen u glavi, spomen je njezim sveti mi hram. Tad mi se ona od onud javi, k'o da se Bog mi pojavi sam: U dusi bola led mi se kravi, kroz nju sad vidim, od nje sve znam, za sto se mudracki mozgovi mute, Santa Maria della Salute. Dodje mi u snu. Ne kad je zove silnih mi zelja navreli roj, ona mi dodje kad njojzi gove, tajne su sile sluskinje njoj. Navek su sa njom pojave nove, zemnih milina nebeski kroj. Tako mi do nje prostire pute, Santa Maria della Salute. U nas je sve k'o u muza i zene, samo sto nije briga i rad, sve su miline, al' nezezene, strast nam se blazi u rajski hlad; starija ona sad je od mene, tamo cu biti dosta joj mlad, gde svih vremena razlike cute, Santa Maria della Salute. A nasa deca pesme su moje, tih sastanaka veciti trag; to se ne pise, to se ne poje, samo sto dusom probije zrak. To razumemo samo nas dvoje, to je i raju prinovak drag, to tek u zanosu proroci slute, Santa Maria della Salute. A kad mi dodje da prsne glava o mog zivota hridovit kraj, najlepsi san mi postace java, moj ropac njeno: "Evo me, naj!" Iz nistavila u slavu slava, iz beznjenice u raj, u raj! U raj, u raj, u njezin zagrljaj! Sve ce se zelje tu da probude, dusine zice sve da progude, zadivicemo svetske kolute, zvezdama cemo pomerit' pute, suncima zasut' seljanske stude, da u sve kute zore zarude, da od miline dusi polude, Santa Maria della Salute. | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Pet Jan 11, 2008 6:40 am | |
| Jovan Dučić
Podne
Nad ostrvom punim cempresa i bora, Mlado, krupno sunce prži, puno plama; I trepti nad šumom i nad obalama Slan i modar miris proletnjega mora. Ljubicaste gore, granitne, do svoda, Zrcale se u dnu; mirno i bez pene, Površina šušti i celiva stene; Svod se svetli topal, staklen, iznad voda. Prah suncani trepti nad ispranim peskom, I srebrni galeb ponekad se vidi, Svetluca nad vodom. I mirisu hridi Mirisom od riba i modrijem vreskom. Sve je tako tiho. I u mojoj duši Produženo vidim ovo mirno more: Šume oleandra, ljubicaste gore, I bled obzor što se proteže i puši. Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne Obale i vrti; i svetli i pali Mlado, krupno sunce; i ne šušte vali,- Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne. Pored vode Put mesecev srebrn niz more se vidi, Leži beskonacan vrh zaspalih vala. Mir. Zadnji je talas došao do hridi, Zapljusno setno i umro kraj žala. Noc miriše tužno cempresovom smolom. Nebo pepeljasto. I kopno i voda Ko da nocas dišu nekim cudnom bolom, Tiha tuga veje sa dalekog svoda... Sto srca nocas kucaju u meni, I celo mi bice budi se i diže Casom nekoj zvezdi, a cas kakvoj ženi. Sve kipi u meni, ko plima kad stiže: Kao sad da postah Dokle zvezde brode Jedne bezimene noci, pored vode. | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Pet Jan 11, 2008 6:47 am | |
| Vojislav Ilić
Sveti Sava
Ko udara tako pozno u dubinu noćnog mira Na kapiji zatvorenog svetogorskog manastira? "Vec je prošlo tavno veče, i nema se ponoć hvata, Sedi oci, kaluđeri, otvor'te mi teška vrata. Svetlosti mi duša hoće, a odmora slabe noge, Klonulo je moje telo, umorne su moje noge - Al' je krepka volja moja, što me noćas vama vodi, Da posvetim život rodu, otadžbini i slobodi. Prezreo sam carske dvore, carsku krunu i porfiru, I sad evo svetlost tražim u skromnome manastiru. Otvor'te mi, časni oci, manastirska teška vrata, I primite carskog sina ko najmlađeg svoga brata..." Zaskripaše teška vrata, a nad njima sova prnu I s krestanjem razvi krila i skloni se u noć crnu. A na pragu hrama svetog, gde se Božje ime slavi, Sa buktinjom upaljenom, nastojnik se otac javi. On buktinju gore diže, iznad svoje glave svete, I ugleda, čudeći se, bezazleno boso dete. Visoko mu bledo čelo, pomršene guste vlasi, Ali čelo uzvišeno, božanstvena mudrost krasi. Za ruku ga starac uze, poljubi mu čedo bledo, A kroz suze prošaputa: "Primamo te, milo čedo".
Vekovi su prohujali, od čudesne one noći,- Vekovi su prohujali i mnogi će jošte proći - Al' to dete jošte živi, jer njegova živi slava, Jer to dete beše Rastko, sin Nemanjin, Sveti Sava. | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Pet Jan 11, 2008 6:53 am | |
| Desanka Maksimović
Po rastanku
I
Reci mi sad, kada već prošlo sve je: časi bolni i dani dragi, lepi; kad novi bol se starom bolu smeje; od reči tvojih kad duša ne strepi -
reci, da l' te je moja tuga bolela nekad, kad sam te mnogo, mnogo volela?
Reci mi sad, kad me ne voliš više; kad ti se prošloj ruga nova sreća; i kad se dana koji nekad biše duše ti samo kad me vidiš seća -
reci, da l' te je moja radost bolela jednom, kad nisam više tebe volela?
II
Nekad sam bila dobra i mlada i poverljiva i puna nada, nekada pre; ti si mi tada reći mog'o beskrajno mnogo, o kako mnogo sa reč i dve.
Spokojni bili su dani moji, a ti si srcu mi prvi koji beše drag, pa iza svega što si mi rek'o, katkad surovo, katkada meko, ostao je trag.
Sad srce moje bije tiše: već manje volim, a znam više nego pre; već sad mi ne bi reći mog'o onako dosta, onako mnogo sa reč i dve.
I kad bi danas prišao meni i hteo reči davno rečeni' buditi draž, u srcu mome šaptao bi neko: da sve što si mi ikada rek'o, bila je laž. | |
| | | Angorn91® Admin
Broj poruka : 735 Godina : 32 Lokacija : Skola-teretana-azeroth-kafic Posao : Holy or retri Datum upisa : 07.06.2007
| Naslov: Re: Pesme Ned Nov 09, 2008 1:28 pm | |
| NAŠI DANI Vladislav Petković Dis Razvilo se crno vreme opadanja, Nabujao šljam i razvrat i poroći, Podig'o se truli zadah propadanja, Umrli su svi heroji i proroci. Razvilo se crno vreme opadanja.
Progledale sve jazbine i kanali, Na visoko podigli se sutereni, Svi podmukli, svi prokleti i svi mali Postali su danas naši suvereni. Progledale sve jazbine i kanali.
Pokradeni svi hramovi i ćivoti, Ismejane sve vrline i poštenje, Poniženi svi grobovi i životi, Uprljano i opelo i krštenje. Pokradeni svi hramovi i ćivoti.
Zakovana petvekovna zvona bune, Pobegao duh jedinstva i bog rata; Obesismo sve praznike i tribune, Gojimo se od grehova i od blata. Zakovana petvekovna zvona bune.
Od pandura stvorili smo velikaše, Dostojanstva podeliše idioti, Lopovi nam izrađuju bogataše, Mračne duše nazvaše se patrioti. Od pandura stvorili smo velikaše.
Svoju mudrost rastočismo na izbore, Svoju hrabrost na podvale i obede, Budućnosti zatrovasmo sve izvore, A poraze proglasismo za pobede. Svoju mudrost rastočismo na izbore.
Mesto svetle istorije i grobova, Vaskrsli smo sve pigmeje i repove; Od nesrećne braće naše, od robova, Zatvorismo svoje oči i džepove. Mesto svetle istorije i grobova
Ostala nam još prašina na hartiji, K'o jedina uspomena na džinove; Sad svu slavu pronađosmo u partiji, Pir poruge dohvatio sve sinove Ostala nam još prašina na hartiji.
Pod sramotom živi naše pokolenje, Ne čuju se ni protesti ni jauci; Pod sramotom živi naše javno mnenje, Naraštaji, koji sišu k'o pauci. Pod sramotom živi naše pokolenje.
Pomršina pritisnula naše dane, Ne vidi se jadna naša zemlja huda; Al' kad požar poduhvati na sve strane, Kuda ćemo od svetlosti i od suda! Pomrčina pritisnula naše dane. (Napisano 1910) Pesma je istinita i dan danas... | |
| | | EvilMe137 Admin
Broj poruka : 740 Godina : 42 Lokacija : Kragujevac, Srbija Posao : Bodychecker Datum upisa : 02.07.2007
| Naslov: Re: Pesme Sub Feb 21, 2009 2:09 pm | |
| | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Pesme | |
| |
| | | | Pesme | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |